Make your own free website on Tripod.com

 

SROKOVI
NAVRAT-NANOS

~ zbirka pjesama u nastajanju ~
 



 
 
 


 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
TABULA RASA

Što mislite,
može li čovjek
i dalje biti pošten
kad postane ravan, plošan,
sasvim spljošten?

Gdje nema visine,
nema ni dubine.
Tek osjećaj
praznine.

 22.1.98.


 
 
LJUBAVNI SROK

Sjedim tu
i slažem riječ do riječi,
riječ pored riječi,
riječ ispred riječi
i riječ iza riječi,
a ipak me nešto priječi
da se ogolim
i da ti jednostavno
kažem da te volim.

19.6.98.


 
 
PRIČALA SI O ŽENAMA S HVARA

Crnokosa slana ženo,
čuvaj se sumornih ljudi,
njihove magle su mračne,
dok nad tobom zora rudi.

Njih tjeskoba dolje vuče,
dok tebe jedrilja nose,
ogrubjele pružaju ruke
za blistanjem tvoje kose.

Tako je hladna i mrtva
utroba njihovih gora,
nikad oplaknut ju neće
životnost valova mora.

Čuvaj se sumornih ljudi,
ne vode ti do vrhunca,
jer oni su dusi zemlje,
a ti si dijete sunca.

24.6.99.



 
 

VINCENT BLUES

U smiraj dana
na cesti za Čakovec
jato gavrana.

Tako očiti
gazde ceste i neba.
Moram kočiti.

Tad jedan ih prh
preda sili uzgona.
A u meni srh.

Ptice il' znaci?
Nad kukuruzima tek
kobni oblaci.

12.7.99.
 

 
EGIPATSKI HAIKU/ THE EGYPTIAN HAIKU
 

U polumraku
zlato Tutankamona
sjaji bez topline.

      In semidarkness
      the gold of Tut Ankh Amun
      shines without warmth.
Usamljena deva
stoji ravnodušna, vječna
kao i piramide.
The lonely camel
stands indifferent, eternal
as the pyramids.
"Plati mi, plati mi!"
Stari Arapin prodaje
djelić vječnosti.
"Pay me, pay me!"
The old Arab sells out
the piece of eternity.
Sinaj u jari.
Povijest i mit onkraj
Sueskog kanala.
Sinai in the heat.
History and myth beyond
The Suez Canal.
Mali oblačak
svojom sjenom prekriva
i uspomene.
The tiny cloudlet
overcasts with its shadow
the memories too.


9.9.99.
 


 
PILGRIM'S PROGRESS

Prije nego kreneš,
pođi u kupnju,
prošeći uz dućane.
Zaviri u izloge,
vidi što se nudi,
odvagni prednosti i mane.
Biraj pažljivo,
razmisli što ti treba
i što dobro dođe na putu.
Ne podliježi šarenilu,
ni lažnome osmijehu,
traži ono skriveno u kutu.
No, možda ne moraš
ništa kupiti prije puta,
bit će za to vremena i zgode.
Ne valja putovat
s puno prtljage
onima koji u svijet hode.

Pa ako i ne kupiš
tople čarape,
dobar vadičep
i tablete za mamurluk,
ne zaboravi
samo jednu stvar:
za srce kupi
neprobojan prsluk.

30.1.2000.

 
NEMARNOM ČITATELJU

Ne vjeruj pjesmama.
Ne vjeruj strofi,
ni stihu, ni sroku,
toj igri riječima,
ugodi pukoj
tek uhu i oku.
 

TO A CARELESS READER

Don't trust the poems.
Don't trust the stanza,
neither lines nor rhymes,
this game of words,
the mere pleasure
for ears and eyes.

 9.3.2000.
 
IKAROV LET

Na svome plovu ka vlasti,
pazi, ne penji se u snasti
jer mogao bi pasti,
a pitanje je hoće li,
nakon loma,
kosti dobro srasti.

  18.3.2000.
 

 
ZOON POLITIKON

Predvečer prolazim pustinjom trga,
pustinjom svojih poraza.
U očima rijetkih šetača vidim
odraze svoga obraza.

Znači, još je tu. Dobro je.

11.4.2000.
 

 
***

Obavijen bršljanom,
tim prividom života,
ja ipak pružam
korijenje ka tebi.

  28.6.2000.
 

 
***

Pitam se tako, dok u Novom Vinodolu
uglavnom zaludu pecam na molu:

A što si ti radio u Novom, Fran,
u ovako vruć ljetni dan,
jesi li se osjećao dalek i stran,
jesi li zato otišao van?

8.8.2000.
 

 
***

Na prvi udar zvona
prhnuše golubovi.
I oni slave podne.

13.8.2000.
 

 
DAROVI

Blagdani stižu i konac godine,
ima li koja svetkovina gora!
Skoro da počnem čupati sjedine,
jer nešto treba stavit ispod bora.

Ne samo da mislim što ću joj kupit,
što li si želi, a što li joj treba,
nego i nagađam što ću ja dobit,
kakav me signal u košari vreba.

U darivanju tom nešto je dublje,
značenje što se iz podsvijesti vuče,
pa ja njoj darujem crveno rublje,
a ona meni poklanja papuče.

 29.12.2000.
 

 
EXEGI MONUMENTUM

Pošli smo tako
moj školski kolega
i ja skupa
kao nekad -
red do zida,
treća klupa -
za našim profesorom
posljednji put.

Razred za razredom
šutke tako kroči,
a sunce je grijalo
i tuklo u oči,
jer skoro će zaći,
kako to već biva
u veljači.

Nad malenom rakom
za urne
riječi oproštaja.
Župnikove su
kretnje žurne,
standardna čitanja
i molitva.

I dok ste vi
za njega molili,
za spas njegove duše,
za put u raj,
a ne u pakao,
ja sam tek šutio
i stajao,
ja nisam molio,
ja sam za njim plakao.

veljača – lipanj 2001.
 

 
O LJUBICI I LJUBAVNOJ LIRICI U HRVATA

Odavno nema jadnoga Jakoba Frasa,
niti od dubrave žeravinske glasa,
usahlo je oko što suzu lije,
ni Ljubice njegove ovdje već nije.

Pa ipak, još mirišu lipe,
opojno, slatko, teško i medno,
u ovom gradu
ili negdje drugdje,
svejedno.
Opet prolaze djevojke, žene
kroz ljetnu vrućinu,
s mirisom lipa
miješaju svoje parfeme
i svoju blizinu.
I sasvim sigurno
neki usplamtjeli mladac
za nekim vitkim stasom
i opojnim mirisom uzdiše,
pa onda juri doma
i bolne strofe piše.

A pojma nema o Stanku Vrazu,
o srcu strtom u lednom mrazu,
o želji ludoj da stihom gane
oholost lijepe Julijane.

Ma, nema veze.
Ionako nema
pomoći u stihu,
strofi i rimi.
Tko se jednom
ljubavnih jada primi,
nažalost, ne zna
što mu se sprema.
Od tuđeg iskustva
koristi nema.
I tako se u beskraj
ljubavne pjesme množe.
Jesu li k'o i ljubav vječne,
reci, o, dobri Bože!!
Priznajem,
strah me već pomalo hvata
od ljubavne lirike
u Hrvata!

  28. lipnja 2001.
 


 
EMILY I JA

Emily je krenula rano, povela je psa
i posjetila more.
Ja krećem popodne, nakon ručka i kratkog sna
i odlazim u gore.

Emily je oplaknula plima,
vidjela je fregate i sirene.
Ja nalazim tek smeće
u dubini šumske sjene.

Iako, baš kao Emily,
i ja sa sobom vodim psa,
njeno jutro i moje popodne
kontinenti i stoljeća dijele.
Stoga se nikada nećemo sresti
Emily i ja.

  3. 5. 2002.
 

 
PRO DOMO SUA

Eh, draga dušo moja,
na kraju tako to biva.
Makar je u meni snage
i još je želja živa,
kad legnem u fotelju,
meni se opasno sniva.

Poslova sve je više,
naporan svaki je dan.
Naša malena kuća
sve više postaje stan,
pa kada dođemo doma,
tonemo skupa u san.

Sve češće nešto nas boli,
vrijeme nas gadno melje.
Al’ nije da nema strasti
i nije da nema želje,
ma sve bi bilo dobro
bez te vražje fotelje!

  28.9.2002.
 

 
JUGONOSTALGIČARI

Jedan Slovenac i nešto Hrvata
jedre po buri kroz Bračka vrata.

I dok od vjetra jarbol cvili,
a munje lome krijeste na valu,
mi, promrzli, mokri, pijemo pivo
i pjevamo Internacionalu.

17.10.2002.
 

 
***

Sunčani sat na podu.
Tvoja sjena ubija vrijeme.

12.11.2002.
 


 
***
Na trgu uzletjeli golubovi.
U sivo-plavom jatu
jedna bijela golubica
sletjela na zvonik.

I golubovi su skloni
jeftinoj simbolici.

12.11.2002.


 
 
 
 
 
 

Upotrijebi "BACK" na svome browseru..........