Make your own free website on Tripod.com
  Povelja Bele IV
 

   Latinski izvornik

Bela, Božjom milošću kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Galicije, Lodomerije i Kumenije svim vjernim u Kristu, koji će ugledati ovo pismo, pozdrav i sve dobro! Gdje godar držimo da možemo kojima posredovanjem našega imena koristiti, pristoji nam se da upotrijebimo našu naklonost, a osobito da se istina ne prikriva ili nepravednost da ne prevlada pravednost. Zato hoćemo da svi znadu da su, stupivši pred nas naši mještani iz Samobora, blizu grada Okića, zamolili nas postojano da blagoizvolimo krepošću našeg pisma potvrditi način i stanje njihove slobode, što im je milošću i providnošću pobožne uspomene kralja Kolomana, pokojnog našeg premilog brata, prema sadržaju slobode mještana petrinjskih darežljivo podijeljena.
I tako mi uvidjevši korist njihovu, uvaživši naklono njihove molbe, odlučismo ih po rečenoj slobodi zauvijek urediti, koje niz vidjeli smo da se tako imade u povlastici rečenoga našeg brata: da ih, naime, ne smije suditi ni jedan od naših sudaca, izim starješine mjesta, koga bi svojevoljno izabrali; i ako tužećima ne bi ih se moglo zadovoljiti sa strane njihovog suca, dužan je i mora njihov sudac pred nama, a ne inače, pozvan glede iste parnice odgovarati. I ako bi oni pred sucem koga god glede česa tužili, ima im se dosuditi prisega. Određujemo također da ako bi im ban nanio štetu u vrijednosti jedne marke, ima im stostruko nadoknaditi; ipak nisu dužni banu prigodom njegovog dolaska dati drugo već svoje kuće, a za druge potrepštine neka primaju novac. I ako tko od njih ne bude imao djece, neka slobodno komu hoće, tako živ kao i seleći se s ovoga svijeta, svoj imetak dade da ga drži. I ako bi koji iz mjesta od koga bivao potvaran radi konja ili vola i glede iznosa bi bio kadar priseći, imade mu potvarač u prisuću svjedoka dati naknadu i stvar, glede koje se vodila parnica, ima pripasti tužitelju. I ako bi tko htio ući u mjesto da ondje stalno obitava, slobodno može, pošto svi to znadu, prodati sav svoj imetak, naime kuće i drugo što posjeduje; i odlazeći iz mjesta neka tu slobodu pridrži. Ustanovljujem također, da si biraju za crkvu svećenika koga budu htjeli, raspolažući sa svojim desetinama kako je to običaj u mještana gdje god bili. Međe pak zemalja rečenih naših mještana samoborskih, kako smo razumjeli iz pisma vjernoga našeg kneza Stjepana, brata Babonegova, koji je naročito bio od nas određen da ovo sazna, ovako se luče: Prva međa počinje od topola i pruža se do jednog vrela, zatim se pruža ka Brenilazu, zatim se pruža po šumi do Rakovice, gdje se sastaju dvije vode; zatim se pruža gore do što se općenito zove Giznik, zatim po brdu opet se pruža do Rakovice, zatim do Brestovice i potom preko brda se pruža do potoka Črnca, zatim k Lipovici, zatim se pruža po brdu do Grabrovnice i zatim po istom brdu, što se općenito zove Pozorin, pruža se k Gradni i odande silazi k putu, po kojem putu pokraj Preseke uspinje se na brdo i po istom putu silazi k vrelu Bistrecu i po rečenom Bistrecu ide i pod Bobovicom izlazi i opet se pruža k prvoj međi topolu. Niti to nećemo prešutjeti, da su nam dužni plaćati rečeni naši mještani godimice za bir sto penza, a za daću trga trideset penza. Da dakle slijed rečene slobode često spomenutim mještanima uvijek ostane čvrst i neopoziv, mi je našom moći i privješanjem dvostrukoga našeg pečata naklono potvrđujemo. Dano u mjestu Verevči, godine začeća Gospodnjega 1242., a kraljevstva našega godine osme.
  Povelja Bele IV  

Latin original 

Bela dei gratia Hungarie, Dalmacie, Chorovacie, Rame, Seruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanieque rex omnibus Christi fidelibus presens scriptum inspecturis, salutem et omne bonum! Ubicunque nostri nominis interuentu posse credimus aliquibus subueniri, pium nos decet adhibere fauorem, presertim ne uel ueritas ocultetur aut iniquitas preualeat equitati. Eapropter ad noticiam vniuersorum uolumus peruenire, quod accedentes ad presenciam nostram hospites nostri de Zumbur prope castrum Oclych existentes humiliter a nobis flagitarunt et instanter, vt modum et statum libertatis eorundem de gracia ac prouidencia pie memorie regis Colomani karissimi qoundam fratris nostri, iuxta tenorem libertatis hospitum de Petyrna liberaliter concesse, nostrarum auctoritate litterarum dignaremur confirmare.

Nos itaque considerata eorum utilitate, precibus ipsorum fauorabiliter annuentes, sub libertate iam prefata ipsos duximus perpetuo statuendos. Cuius seriem in priuilegio memorati fratris nostri taliter uidimus contineri, vt uidelicet ipsos nullus iudicum nostrorum, preter maiorem ville eorum, quem uoluntarie elgerint, audeat iudicare; etsi ab ipsorum iudice conquerentibus satisfieri non poterit, iudex eorum in nostra presencia et non alias super ipsa causa citatus debeat et teneatur respondere. Et si ipsi alias coram iudice quemquam inpeterent super aliquo, eis iudicetur iuramentum.

Statuimus eciam, quod si banus eis ad ualorem unius marce dampnum faceret, in centuplo restitueret eisdem, tamen bano non aliud nisi domos suas occasione descensus dare teneatur, pro alias vero necessariis precium recipiant; et si aliquis ipsorum prole caruerit, tam ipso uiuente quam a seculo transmigrante bona sua cuicunque uoluerit libere conferat retinenda. Et si aliquis de uilla super equo uel boue calumpniatur ab aliquo, proquanto sacramentum facere presumpserit, sibi calumpnias testibus astantibus restituat et res pro qua causabatur ad requierentem deuoluatur. Et si aliquis ipsam uillam intrare uoluerit moraturus, omnia bona sua, domos uidelicet et alia que posidet, omnibus scientibus liberam habeat uenendi facultatem et recedens de uilla retineat eandem. Statumus eciam, ut sacerdotem quemcunque uoluerint in suam recipiant ecclesiam, de decemis eorum prout mos est hospitibus ubicunque manentibus disponentes.

Mete autem terrarum dictorum hospitum nostrorum de Zumbur, sicut per litteras nostri fidelis comitis Stephani fratris Baboneg, qui ad id conoscendum specialiter per nos fuerat destinatus, inteleximus hoc modo distiquuntor: prima meta incipit de Thopol et tendit ad fontem unum, deinde tendit ad Brenilaz, deinde per siluam tendit ad Rocoycha vbi due aque simul veniunt, deinde sursum tendit usque quod uulgo dicitur Pyzni, deinte per montem iterum tendit ad Rocoycha, deinde ad Brezthoycha, et postea ultra monten tendit in riuum Chernych, deinde ad Lypoycham, deinde per montem tendit ad Grabronicham et inde per eundem quod uulgo dicitur Pozorin tendit ad Gradnam et inde descendit ad uiam per quam iuxta Praseckam ascendit ad monten at per dictum Bysterch vadit et sub Boboycha exit, iterum tendit ad priorem metam Thopol.

Nec hoc tamen sub silencio uolumus preterire, quod predicti hospites nostri nobis annuatim pro collecta centum pensae et pro tributo fori triginta pensas soluere tenentur. Vt igitur enarrate libertates series sepedictis hospitibus salua semper et irretractabilis permaneat, presentem ipsam auctoritate ac duplicis sigilli nostri inpensione propensius confirmamus.

Datum in villa Vereucha anno dominice incarnacionis MCCXL. secundo regni uero nostri anno octauo.