Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,  visoko se bude stala kad ju zbudimo! Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit; ak je sada u snu mala, hoće s' prostranit. Većput senja čudne senje slatke radosti, kada joj se kažu tenje jake mladosti! Drugda pako magle crne nju obstiraju, kada sestre njoj nevjerne nju zapiraju. Jednoč vidi županije sve ponovljene, stare slavne sve banije z nova stvorene! Vidi, čuje Gorotance, Kranjce dolazit, I s Hrvati neprestance tako govorit: "Hoj, Hrvati, braćo mila, čujte našu riječ, neće nas razdružit sila baš nikakva već; Nas je negda jedna mati draga rodila, s jednim nas je, Bog joj plati, mlijekom gojila. Kako ćemo majki bolje sad zahvaliti, kak da budmo jedne volje se zjedinit; Jal i nazlob njene sine su razdružili, stare slavne Domovine diku zrušili!

Ni li skoro skradnje vrijeme da ju zvisimo, ter da stranjsko teško breme iz nas bacimo; Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili, da smo vaši pravi brati zlo probavili!" Jednoč čuje svoje sine glasno pjevati, složne glase u visine tako zdigati: "Braća danas kolo vodi, danak svetkuje, Hrvatska se preporodi, sin se raduje!" U kolu jesu svi Hrvati stare države, stare Slave vjerni svati 'z Like, Krbave, Kranjci, Štajer, Gorotanci i Slavonija, Bosna, Serblji, Istrijanci ter Dalmacija. Svi Hrvati se rukuju i spoznavaju, istinski se sad kušuju, riječ si davaju; Neka znadu svijeta puki njihov novi svez, slavit ćeju vnukov vnuki Slavski narod ves. Nudar, braćo, čaše s vinom sad napunite,  zdravicu hrvatskim vinom vjernim napijte, neka živi naša sloga, svaki pravi Slav! Pravi sinko roda svoga neka bude zdrav!