Grb grada Samobora

Samobor općenito 

Samobor klima 

Samobor turizam 

Samobor kultura 

Samobor priredbe 

Samobor statistika 

Zanimljivi linkovi 

Natrag na početnu stranicu 
 
Samobor povijest
Povijest
 
    Samoborsko je područje bilo naseljeno od davnina. Najstariji nalazi potječu iz kamenog doba - kamena sjekira, mlat i kameni nož. Mnogo su bogatiji nalazi iz brončanog i željeznog doba, kao i iz doba rimske vladavine. Ove je krajeve nastavalo ilirsko pleme Japoda.  Brojna su arheološka nalazišta na Žumberku, kraj sela Budinjak, Bratelji i Gornja Vas.  
    Najstarije pisano svjedočanstvo o Samoboru je Povelja Bele IV, hrvatsko-ugarskog kralja. Tim dokumentom iz 1242. godine, nakon rata s Tatarima, kralj je potvrdio privilegije koje je Samoboru dvije godine ranije udijelio herceg Koloman. Mjesto Samobor time je uzdignuto na razinu "slobodnog kraljevskog poveljnog trgovišta" s pravom patronata (biranja župnika), izbora suca i uprave i s "pravom mača" (ius gladii), tj. s pravom izricanja smrtne kazne. Samobor nije imao drugih gospodara do svojih građana, a porez je plaćao samo kralju. 
    Stari gradOko godina 1268-1271. izgrađen je na brijegu iznad mjesta Samobor-grad, utvrda koju su gradili pristaše češkog kralja Otokara Přemisla II, u borbi za babenberšku baštinu. Godine 1274. grad je preuzeo knez Ivan Okićki. Vlasnici grada često su se mijenjali, ali su svi poštivali povlastice Bele IV, sve dok greškom godine 1488. Barbara Frankopan nije uvedena u posjed i samog mjesta. Borba za pravdu trajala je tri stotine godina, da bi konačno završila tek koncem 18. stoljeća. Do tog doba grad je već propao i vlasnici su ga napustili. Ruševinu je konačno kupio Samobor 1902. godine.  
    Zastava trgovišta Samobor iz 1756.
    Od 1809. do 1813. godine Samobor je bio pod francuskom vlašću kao sjedište kantona u Ilirskim pokrajinama Napoleonova carstva. Francuzi su u mjestu osnovali poštu i izgradili cestu prema Zagrebu. 
    Samobor je bio jedno od značajnijih središta Hrvatskog narodnog preporoda u prvoj polovici 19. stoljeća. Tu je živio skladatelj Ferdo Livadić koji je 1833. godine u svome dvoru (danas Samoborski muzej) na stihove Ljudevita Gaja skladao budnicu "Još Horvatska nij’ propala". Mnogi prvaci narodnoga pokreta bili su njegovi česti gosti. Tako je i Stanko Vraz tu susreo svoju Ljubicu, Julijanu Cantilly, kojoj je posvetio svoju zbirku pjesama "Đulabije".  
    U Samoboru je 1937. godine osnovana Komunistička partija Hrvatske, a Samoborsko gorje i Žumberak bili su tijekom II. svjetskog rata važno središte partizanskog antifašističkog pokreta.  
    Godine 1797. grad je uništio veliki požar. Nakon toga izgrađena je jezgra današnjeg Samobora.
    Župna crkva Svete Anastazije iz 1671. godine Župna crkva Sv. Anastazije 
    Franjevački samostan i crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije iz 1733. godine, s drevnom knjižnicom, nekoliko inkunabula 
    Kapela Sv. Mihalja i Kapela Sv. Jurja iz 16. stoljeća 
    Kapela Sv. Filipa i Jakova iz 17. stoljeća 
    Kapela Sv. Ane iz 18. stoljeća 
    Dvorac Podolje iz 16. stoljeća 
    Livadićev dvor iz 18. stoljeća 

    Najstariji podatak o školi potječe iz 1535. godine 
    Limena glazba osnovana je 1807. godine, druga najstarija u Hrvatskoj 
    Prva knjižnica i čitaonica osnovana je 1843. godine, Pučka knjižnica i čitaonica 1900. godine, a radi do danas